OPUSTITE SE – BIOKOVO

Nigdje se uz jadransku obalu siloviti masiv Dinarida nije približio Jadranskom moru kao između rijeka Cetine i Neretve. Biokovo je korijenom u moru, a čelom u munjama, jer najviši je vrh Sv. Jure (1762 m) tek 5 km zračne linije udaljen od obale.

Uzdizanje Biokova iz morskog dna započelo je prije 65 milijuna godina. Voda, led, vjetar i sunce urezali su u topivom vapnencu bezbrojne krške oblike – vrtače, škrape, kamenice, špilje, jame. Nakon prekrasnih šljunčanih plaža, preko zastrašujuće strmih litica uzdiže se fantastična biokovska krška zaravan, kamena spužva koja guta oborinsku vodu i kroz duboke jame provodi je do izvora u podnožju, pa i dublje u more gdje izbijaju vrulje, impozantna breljanska vrulja, najveći je podmorski izvor na Mediteranu.

Naizgled siromašno i golo, Biokovo je prebogato biljnim i životinjskim vrstama. Uz mjestimice prašumske šume bukve i crnog dalmatinskog bora, nalazimo gotovo 1500 biljnih vrsta, između kojih su brojni endemi – biokovsko zvonce, slava klisura, uskolisna zečina i druge. Uz biljni pokrov vezan je još nedovoljno istražen svijet gljiva i beskralješnjaka s brojnim reliktnim i endemskim vrstama. Između tridesetak sisavaca ističu se puhovi, šišmiši, divlja svinja, divokoza, muflon. Redoviti predator je zaštičeni vuk. U fauni kralješnjaka tu su brojni vodozemci, gmazovi i price. Donedavno je uz surog orla gospodar visina bio bjeloglavi sup.

U svojim njedrima Biokovo krije bezbrojne špilje i duboke jame. Najdublja je jama Amfora sa 788 m dubine. Uz vječni snijeg i led koji su nekad vadili legendarni biokovski ledari, skrivene arheološke i paleontološke naleze, one su dom za više od stotinu špiljskih vrsta, od čega čak 25 biokovskih endema.

Usprkos nedostatku plodne zemjle, silovitim zimskim burama i snjegovima, na Biokovu je čovjek tisućlječima prisutan kao stočar i zemljoradnik. O suživotu s planinom svjedoče brojne kamene ilirske gomile gdje je pokapao svoje mrtve, kameni pastirski stanovi i torovi za stoku, ograđeni dolci gdje je uzgajao žito, a još i danas čuveni biokovski krumpir, kameni bunari i lokve. Tu srećemo rijetke izvore pasmine domačih životinja – dalmatinsku bušu i dalmatinskog magarca, sivo dalmatinsko govedo i konja hrvatskog bušaka.

Danas planinu otkrivaju novi istaživaći i osvajaju brojni ljubitelji prirode. Oni planinare, penju po stijenama, voze brdse bicikle, lete padobranskim krilima, spuštaju se u jame i niz kanjone. Ako nemate avanturističkih sklonosti tu je najviša asfaltirana planinska cesta u Hrvatskoj duga 24 km. Njome se od mora možete vinuti do najvišeg vrha i na vidikovcima Staza, Ravna vlaška, Štrbina, Vošac i Sv. Jure uživati u nezaboravnom pogledu na Makarsku rivijeru, poluotok Pelješac i srednjodalmatinske otoke kao i zaleđe Biokova, sve do hercegovačkih planina.

Jedinstvena geomorfološka cjelina planine, njena prirodna ljepota krajobraza s brojnim fascinantnim krškim fenomenima, te iznimna biološka raznolikost s velikim brojem endema bile su presudne za proglašenje Parka prirode Biokovo 1981 godine. Park se prostire na površini od 196 km² i obuhvaća cijeli planinski masiv od prijevoja Dubci do prijevoja Staza u dužini od 25 km.

Planina Biokovo, naizgled vječni labirint sivih stijena i skrivenih prašuma, tek je krhki krški ekološki sustav.

Čuvajte ga!